ZAŠTO JE SADA NAJBOLJI MOMENAT DA POSTANEŠ #FREELANCER
1
post-template-default,single,single-post,postid-1,single-format-standard,bridge-core-1.0.7,ajax_fade,page_not_loaded,,footer_responsive_adv,qode-theme-ver-18.2.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.5,vc_responsive
 

ZAŠTO JE SADA NAJBOLJI MOMENAT DA POSTANEŠ #FREELANCER

ZAŠTO JE SADA NAJBOLJI MOMENAT DA POSTANEŠ #FREELANCER

ZAŠTO JE BEG IZ RADNE ŠEME “OD-8-DO-4” PUT DO USPEŠNE KARIJERE

Velike su šanse da si tokom svog zaposlenja u trenutnoj firmi (ili prošloj, ili pak u firmi pre nje) par puta zastao i upitao sebe “šta ja radim ovde”?  
Ovde ne govorim o profesiji (ako si ovo pitanje usmerio ka tome onda je SADA pravo vreme da potražiš novo zanimanje) koju obavljaš već o radu unutar velike firme,
sa velikim stablom hijerarhije, dosta birokratskih procesa i u nas balkanaca tipičnih “rođak” likova -koji tek ne znaju šta tu rade.
Gde se dobar i kvalitetan rad pojedinca često pretvori u jalovu zemlju jer je neko “od gore” imao “promenu smernice” ili kada se desi da se dobar rad pokaže dobrim za firmu za njega često neko drugi pokupi lovorike. I tako iznova i iznova…
I onda ti sve “prekipi” i dođe ti da napustiš tu trku pacova.

E pa ukoliko postavljaš sebi ovo pitanje veruj da nisi sam.

Niti na Balkanu ni u Evropi niti bilo gde u modernom svetu kakav danas poznajemo.

Barem tako trendovi vršenih istraživanja pokazuju. 
Preko 30% radnika u svetu se trenutno vodi kao “nezavisno” ili “honorarac” – ovo drugo je naša, domaća, reč za “freelancer”.

Možda ne zvuči tako kul ali udara direktno u žilu i daje poentu celoj priči.

Da se vratim na procente koje svi toliko volimo… Predviđanja kažu da će se do 2020 godine ova brojka popeti na preko 40%. Jednostavno sve je više ljudi koji uče programiranje i idu u korak sa digitalnim tehnologijama za kojima tržište žudi. Takvi ljudi mogu da rade odakle god žele, onom ko ih unajmi je bitno da posao bude obavljen u određenom roku i da van sume predviđene ugovorom u tom poslu za njih ne postoje nikakvi dodatni troškovi. Poslodavac ne mora da plaća kancelariju, topli obrok, zdravstveno niti bili kakvo drugo osiguranje. Radnik – u ovom slučaju – honorarac – ne mora da ustaje rano, da gubi vreme u prevozu do posla ( i natrag), nema dres koda, može da radi kada želi i da usklađuje poslovne obaveze prema privatnom životu. Kako god da okrenemo, procenat honorarnih radnika će u godinama koje dolaze samo ići uzlaznom putanjom. Isto važi za mnogo mnogo drugih zanimanja koje smatramo svakodnevnim poslovima u okviru neke firme. I gledamo ih samo kao takve. Moram ti odmah reći da grešiš. “Outsorcing” je reč novog milenijuma! Ako želiš da učiniš ovaj prelaz, kako da sebi obezbediš najbolji start?

O D L U K A

Najteži deo u celoj priči je, budimo iskreni, stisnuti petlju i doneti ovu odluku. Iako redovan posao od-8-do-4 ume da davi čoveka i njegove potencijale, takođe pruža dobro poznatu rutinu, stabilnost i finansijsku sigurnost. Kako znati kada da počneš? Odakle generisati posao? Hoćeš li postati jazavac besparić?

Sva ova pitanja su na mestu ali brinući nad njima ćeš samo odlagati neizbežno. Umesto da se bacaš u potragu za svojom dušom pokušaj da postaviš konkretne planove na mesto dok još primaš platu. Dovođenje par pouzdanih klijenata je dobar start, pa makar to značilo da ćeš nakon posla ili vikendom umesto u opuštanje i provod doći kući i uzeti da “radiš svoj posao”. Ovo će ti pomoći u proceni koliko posla je potrebno i trenutno dostupno na tržištu.
Pronađi na internetu neki od kalkulatora kojim možeš projektovati godišnju zaradu i dnevnu cifru koja ti je potrebna da bi izgurao sve.
Naravno, nemoj zaboraviti na poreze i doprinose koje od sada izdvajaš sam za sebe. Najbitnije je da se organizuješ unapred. Kao i na poslu, priprema za predstojeći posao je pola urađenog posla. Ako možeš da ispoštuješ to pravilo za druge onda ga primeni i na sebe.

Možda će ti pomoći neke aplikacije kao što su TopTracker kako bi pratio koliko si sati  svog rada uložio u koji projekat (ukoliko radiš po principu plaćanja na satnicu) ili neki od digitalnih notesa i podsetnika poput Evernote aplikacije.

A ovde je i primer par sajtova (bez ikakvog hronološkog reda) za honorarce gde možete oglasiti svoju ponudu potencijalnim poslodavcima:
Freelancer
Za razliku od drugih platformi, pored toga što nudi milione projekata, ovde se možeš takmičiti sa ostalim honorarcima kako bi dokazao svoje veštine. Ako si takmičarski raspoložen i samouveren ovo je pravo mesto za tebe.
Upwork
preko 1.5 milion klijenata u ponudi ima nešto za svaki tip honorarca. Ovde možeš naći razne projekte u kojima se možeš naplatiti putem kompenzacije sat za određenu cifru $ ili po projektu (narodski rečeno – đuture). 
Toptal
ovde ćeš imati mogućnost da dođeš u kontakt sa nekim od zvučnih imena poput JPMorgan i Airbnb a pritom nećeš morati da se nadmećeš u ceni rada sa “kolegama”.

I još mnooogi drugi…

Takođe postoji i dobar stari način – lično primenjen i oproban – kvalitet će sam dati rezultat. Ili narodski rečeno – od usta do usta.
“Objaviš” tržištu da si trenutno dostupan i “raspoložen za nove izazove”. Ako si dovoljno interesantan igrač u svojoj branši to neće proći neprimećeno.
Naravno, ima tu i dosta tabananja u potrazi za pravim klijentima, neću te lagati. Dosta kockica treba da se poklopi sa obe strane i uvek je najteže u početku kada treba napraviti taj “skok vere” prema drugoj strani. Ali tako je uvek. Neke klijente ćeš izgubiti iz razloga koje ne možeš da opravdaš u svojoj glavi a neke ćeš dobiti na jednostavan osmeh i lepu reč. Jednostavno “it’s just business” i što se pre navikneš na tu činjenicu pre ćeš shvatiti da niko nema ništa protiv tebe lično i da je to upravo to – samo posao. Današnje “ne nikako” se veoma lako sutra pretvori u “da li bi ste mogli molim vas”. Od momenata gde ti juriš do momenata gde tebe jure. I gde te zovu “headhunteri”.

Ali to je jedna posve posebna epizoda.

Hajdemo dalje…. 

Prvo moraš sebi da utuviš u glavu jedno (ili dva) – uvek postoji neko bolji od tebe. Ili jeftiniji. A ako je i jedno i drugo onda baš i nije najpametniji i u pitanju je prenategnuta žica koja će pući svakog momenta. Ono što ti treba da pružiš klijentu jeste dobar odnos kvaliteta i novca. Ili što ameri vole reći “BANG FOR THE BUCK“. I naravno da uvek budeš maksimalno profesionalan u svom radu i komunikaciji sa klijentom. Nikoga ne interesuje šta ti radiš u svoje privatno vreme.
Ako već imaš tu slobodu da ti “posao” ne zavisi od uticaja sredine onda ne dozvoljavaj ni da uticaj sredine i tvoje privatne stvari utiču na posao.

O D A B I R   R A D N O G   M E S T A

Još jedan od izazova jeste pronalaženje prave radne okoline. Svakodnevno biti nomad koji planduje po kafeima će ti doneti mnogo oštrih pogleda od strane osoblja jer ti kafa traje tri sata. Rad iz kućne kancelarije (popularno “home office”) ima mnogo svojih prednosti ali te može jako brzo izolovati socijalno. Moja preporuka je da ako se odlučuješ za ovu drugu opciju napraviš jako dobru dnevnu rutinu. Ne možeš ustajati direktno pre nego što treba da započneš posao, niti ima svrhe da “blejiš gajbi” nakon što isti završiš. Znači u svakom momentu kada ne radiš i kada tvoje prisustvo nije obavezno u kući (porodični ručak, primanje gostiju, pukla cev od grejanja… (ovo poslednje pu-pu-pu)) imaj isplanirane obaveze koje te vuku van iste. Ili ako je lep dan jednostavno izađi napolje.

Meni se desilo da sam pre godinu dana uzeo jednog klijenta iz USA. Dogovor je bio da budem aktivan u toku njihovo radnog vremena i aktivno pratim projekat.
Što je značilo da po našoj vremenskoj zoni radim od 2 popodne do 10-11 uveče. Radio sam iz “home office” varijante. Radna soba mi je potpuno opremljena za ovu svrhu. Nakon prve nedelje sam video da moj životni režim ustajanja u 9 i leganja u 3 ujutru ne ide. A bilo bi potpuno neprofesionalno da napustim projekat iz tog razloga.
Tako da sam naterao sebe da ustajem u 6 ujutru. Sve privatne i obaveze socijalnog karaktera sam obavljao do 2 sata popodne.
Što nisam stizao u toku radne nedelje sam obavljao vikendom. Na kraju projekta smo se svi rastali srećni.

Oni sa kvalitetno obavljenim poslom, ja sa odličnim referencama i dobrom zaradom.

Mnogo honoraraca žudi za eksternim radnim prostorom – što je dovelo do revolucije u “deljenju radnog prostora”, industriji koja na zapadu prihoduje $16 milijardi godišnje i koja je izrodila neke od džinova poput WeWork , NeueHouse , kao i neke od za sada lokalno pozicioniranih kao što je ImpactHub u Beogradu – ali po jako visokim cenama. U ovim prostorijama pored obezbeđenog radnog mesta imaš mogućnost korišćenja zajedničke kuhinje, kafe bara kao i konferencijskih soba po sistemu zakazivanja unapred. Sretaćeš dosta ljudi iz iste ili srodnih branši i steći dosta novih poznanstava kao i konekcija ka budućim projektima. Neretko ljudi koji se upoznaju u ovakvom radnom okruženju angažuju jedni druge međusobno u projektima.

Kao alternativa ovim radnim prostorima na zapadu se otvaraju firme koje pronalaze lokacije koje slabo posluju ili se slabo koriste u urbanim gradskim centrima i nude nisku članarinu za korišćenje istih. 

S T V A R A NJ E   L I Č N O G   B R E N D A

U momentu kada više nisi “zaposleni” određene firme i više se ne nalaziš pod okriljem prepoznatljivosti njenog brenda, veoma je važno da napraviš sopstvenu infrastrukturu i indentitet. Najlogičnija stvar je da postaviš svoj internet sajt, što je danas jako jednostavno – ja sam svoj napravio u WordPress-u i uz pomoć druga koji je programer za par sati prebacio na sopstveni domen. Naravno, postoje mnogi drugi alati kojima možeš napraviti svoj sajt ako si laik poput mene. Za programere i one koji se bave bilo kojim oblikom digitalnih tehnologija ovo je pravi način i mesto gde mogu da pokažu svoje umeće i ostave upečatljiv dojam kod svih budućih i potencijalnih klijenata. Društvene mreže su takođe jako bitna forma prezentacije i preporučujem da na najpoznatijim (Facebook, Twitter, LinkedIn) napraviš uniformisanu prezentaciju svoje firme.

Sada jedan mali izbačeni deo pa se vraćamo na temu:

Da, da, honorarci na Balkanu moraju da naprave firmu da bi se naplatili od drugog pravnog lica a da nije u pitanju klasičan ugovor o delu (sa kojim dosta firmi ne želi da se bakće jer vuče previše papirologije i strmoglave poreze). Jer realno je da ćeš jednog  dana pored “domaćih” raditi i sa ino klijentima, da će suma naplate projekta biti veća od dozvoljene po domaćim standardima ino primanja fizičkog lica od strane pravnog lica i da će ti poreska zakucati na vrata sa rešenjem da moraš da platiš 50% poreza na sva primanja koja si ostvario sa tog-i-tog računa u roku od 15 dana ili pravac bajbokana.
Nažalost PayPal kod nas ne funkcioniše u svom punom potencijalu tako da ja preporučujem opciju registrovanja firme. U kom god obliku to odgovara tvom poslovanju, to moraš sam zaključiti. Ali ćeš barem spavati mirno znajući da niko drugi sem tebe ni u kom momentu ne polaže nikakvo pravo na tvoj profit.

I ovde se vraćamo na temu ličnog brenda.

Uniformisana prezentacija na više različitih adresa sa istim imenom firme ili tvojim ličnim imenom, će davati više rezultata u internet pretragama i tako će ljudi lakše doći do tebe, tvojih radova i tvog kontakta. Takođe vremenom ćeš postati prepoznatljiv kao pojedinac čiji rad se nalazi pod okriljem određenog logoa (zato se potrudi da bude dobar). Ljudi dosta vremena provode na društvenim mrežama i često uzimaju zdravo za gotovo šta tamo piše.

Tako da ti preporučujem da se potrudiš oko toga. 

Sledeći jednostavan način da uneseš malo profesionalnog duha je da nabaviš vizit karte.

MOLIM TE NEMOJ IH DIZAJNIRATI I OSMIŠLJAVATI SAM. TO VODI U PROPAST!

Jedina gora stvar od neurađenog posla je loše urađen posao. Sigurno imaš nekog druga ili poznanika koji se bavi ovom vrstom posla.
Jako je bitno da se sve krucijalne informacije nalaze na vizit karti i da ostave upečatljiv a profesionalan utisak onome kome je daješ.
Neke skuplje verzije idu do te mere da u sebi nose NFC (Near Field Communication) čip koji može da uskladišti lične podatke koje ti želiš i sinhronizuje ih automatski sa telefonima nove generacije. Ali to tek kada postaneš “veliki” u svetu honoraraca sa “dobrom” zaradom.

Sada kada si postavio osnove brenda treba da postaviš osnove svoje infrastrukture.
O mukama IT, HR i finansijskog sektora do sada nisi morao da razmišljaš ali sada kada si samostalan moraš odvojiti vremena i za te stvari.
Finansije ćeš morati da pratiš sam (možeš da unajmiš knjigovođu ukoliko imaš ogroman obim posla), ali to je danas za klasičnog honorarca jako lako.
Otvoriš Knjigu Ulaznih Faktura i tu beležiš sve što si platio sa računa firme. Isto važi i za Knjigu Izlaznih Faktura – beležiš sve što si naplatio.
Isto možeš da radiš i putem neke aplikacije ali ono prvo je obavezno i zahtevano od strane Poreske Uprave.
HR deo će ti se svoditi na tabananje do poreske i socijalnog. Vađenje uverenja da plaćaš dadžbine na vreme kako bi izvadio zdravstvenu knjižicu.
To ti je manje više to.

Ž E T V A   J E   S T I G L A

Napravio si svoju rutinu, radni prostor, brend i postavio osnove posla. Sad sledi pitanje – odakle generisati posao/prihod?
Zastarelo je mišljenje da se ekonomija honoraraca svodi na kupljenje mrvica posla koje su veliki ostavili za sobom.
Po trenutnim istraživanjima broj honoraraca koji zarađuju godišnje preko $100.000 je od 2011.godine do 2015.godine porastao za vrtoglavih 45%!
To jasno pokazuje da postoji puno visoko kvalitetnog posla za one koji uspeju. Kao što sam pisao u nekom od pasusa gore.
Ponudi tačan promer kvaliteta usluge i traženog novca potencijalnim klijentima i tu ćeš naći “zlatni presek” ekonomije.

Jako bitna stvar, po meni, je da se ložiš na to što radiš. Jer kada ti je nešto pasija onda se jednostavno “izgubiš” u tome što radiš.
Na pozitivan način.

Poput slikara ili vajara koji gleda kako se kroz njegov rad rađa novo delo. Onda se desi da izgubiš pojam o vremenu.

Kada radiš sa žarom rađaš kvalitet u svom poslu a ljudi sa druge strane to prepoznaju.
Možda ne prepoznaju tvoj kvalitet na prvu loptu ali će prepoznati tuđi loš kvalitet kada ga uporede sa tvojim radom.
Taj trip da nešto voliš da radiš (i za $5, $55, ili $5mil.) je nešto što vodi do čiste sreće u životu.

Kada bi smo svi radili ono što volimo svet bi bio mnogo lepše mesto. Zar ne?

Čak i u ovo digitalno doba, najbolja reklama je po sistemu od-usta-do-usta i najpouzdaniji način obezbeđivanja dotoka novca i klijenata je dobro staro lično povezivanje. Nema potrebe da se plašiš par odbijanja putem mejla, telefona ili uživo. To nije ništa lično, ponavaljam – “it’s just business”.

Budi izbalansiran u svom ophođenju i ponašanju sa klijentima i pusti da tvoj rad priča za tebe.

Neke procene kažu da se preko 80% posla dobija na osnovu ličnog poznanstva ili preporuke (to ti je već dobro poznato, zar ne?).

Još se nismo “apgrejdovali” u kiborge, i dalje volimo da čujemo ljudski glas, vidimo lice sa osmehom i stegnemo ruku po obavljenom poslu.

Balkan pogotovo, kao malo tržište, je i dalje takav.

A ako tržište već nije preveliko onda barem neka vas po dobru poznaje.

Sa srećom!

No Comments

Post A Comment